Moj sportski put do 5. mjesta u svijetu

 

              

Boksam u kategoriji od 75 do 80 kilograma. Dosad sam boksao za juniore i ovo Svjetsko prvenstvo u Armeniji bilo mi je zadnje u ovoj kategoriji. Od iduće godine postajem mlaÄ‘i senior. Ove godine bio sam na prvom važnom natjecanju - Državnom prvenstvu i na njemu sam pobijedio u tri vrlo teška meča.

Prvo natjecanje koje se održalo izvan Hrvatske bilo je u Srbiji u Vrbasu. Bio je to Svjetski kup. Na njemu je sudjelovalo 16 država. Prošao sam odmah u finale i pobijedio vrlo jakog i spretnog natjecatelja iz MaÄ‘arske.

Poslije Srbije išao sam u Austriju boksati s domaćim boksačem. Premda ga je bodrilo puno publike koja je navijala za njega, uspio sam pobijedit ga prekidom u trećoj rundi.

Zatim sam išao i u Slovačku. Na natjecanje je bilo pozvano 11 država. Tamo sam boksao polufinale s domaćim boksačem i svladao sam ga prekidom u drugoj rundi. U finalu me dočekao isti onaj MaÄ‘ar od kojeg sam ovoga puta izgubio i osvojio sam drugo mjesto.

Kada je škola završila svi su se odmarali na ljetnim praznicima, a ja sam naporno trenirao za Europsko prvenstvo u Rumunjskoj. Dnevno sam imao po 3 treninga snage, tehnike i kondicije. Došao je i taj dan u kojemu sam, nakon samo 2 godine treniranja, otišao na Europsko prvenstvo gdje je bilo 35 država. Tamo sam dobio u 1/8 Grka kojeg sam pobijedio i plasirao se u meč za medalju. U meču za medalju čekao me Izraelac koji je 3 dana prije pobijedio domaćeg boksača prekidom u drugoj rundi. Taj meč izgubio sam pa sam bio neizmjerno tužan, ali ujedno i jako sretan jer sam sada PETI U EUROPI!

Prije 2 mjeseca išao sam u Sarajevo boksati sa sudionicima iz 20 država. U 1/4 pobijedio sam Crnogorca prekidom u drugoj rundi te sam u tom meču ozlijedio šaku i nisam mogao nastupiti dalje na turniru.

Tjedan i pol dana nakon Sarajeva bio je turnir u Zagrebu na koji je bilo pozvano 9 država. U polufinalu boksao sam protiv splitskog kluba kojeg sam pobijedio. Finale sam boksao protiv prijatelja iz Zagreba. Uz njegove navijače i njegov teren nije bilo lagano boksati, ali sam ipak pobijedio. Odmah poslije svih tih natjecanja, moj je klub dobio poziv od izbornika juniorske reprezentacije koji mi je rekao da imam najbolje rezultate ta da se nastavim spremati za svjetsko prvenstvo. Bilo mi je jako teško uskladiti školske obveze, treninge, obitelj i prijatelje. Imao sam dva, a nekada i 3 treninga dnevno. Prije 2 i pol tjedna otputovao sam u Armeniju na Svjetsko prvenstvo na kojemu je sudjelovala 61 država. Došao je i prvi meč u 1/8 u kojemu sam boksao protiv predstavnika Grenade i pobijedio ga prekidom u prvoj rundi te se plasirao u 1/4, odnosno meč za medalju. Taj meč boksao sam protiv TajlanÄ‘anina od kojeg sam izgubio zbog prijevare. Bilo mi je jako žao, ali kada je sve završilo shvatio se da sam PETI U SVIJETU. Ogroman trud stoji iza mog uspjeha, a zahvalan sam i svojim trenerima na provedenom trudu u radu sa mnom!

 

Ivan Jukičić, šumarski tehničar, 3. F